sri, 30.07.2008

LJUDI NISU CRNO BIJELI

... i sreća da nisu.
Ljudi, a time i moji prijatelji, su fine nijanse sive. Neki su mi čak i u boji, a ima i onih koji su i u više boja. Takvi su vam moji prijatelji.
Pa se tako u jednom trenutku sve te sive nijanse i boje promiješaju i uzburkaju i daju nijanse smeđe koje liče na (da prostite) drek. Bitno je ostaviti tu kašu malo na miru da se opet separiraju boje za sebe i da opet tvore skladni mozaik života. Jedan dio mojih prijateljica (uključujući mene) je trenutno u takvoj jednoj neprepoznatljivoj kaši i jedva čekam da se boje opet separiraju i svaka poprimi svoju nijansu.
Drugi dio prijateljica, poznatiji kao Udruga Veselih Ploskica, ili neliječenih alkoholičarki, ovaj vikend je bio pozvan na domjenak kod jedne od nas - skaske.
Dakle, što god pročitali drugdje, ali ta je žena čudo.
Ne samo da je svoju skromnu sjenicu pripremila kako bi nas ugostila, nego je i računala na naše afinitete. Nime, znala je da ćemo se napiti. Kako smo sve prilično pedantne žene, tako je ona odmah u startu stol u sjenici postavila nakoso. Zašto? možda se pitate. Zato jer vam je, kad ste pijani, sve nahero. Ovako nam je vrlo brzo ovaj stol bio ravan ko pod libelu (vaservagu).
Kako nije najboljeg zdravlja, tako je uzela mladog i vrlo zgodnog slastičara Marka da osmisli platu koja nas je dočekala na stolu, zajedno s raskošnom zdjelom bole od bresaka.

Image Hosted by ImageShack.us

Zatim je iznjela drugu platu koju je vrijedni Antonio tren prije pripremio i aranžirao. Ne moram naglašavati koliko je ova krasota bila ovako lijepa... uključujući dinju, koju sam ja dokrajčila umakavši u šećer. Mljac!

Image Hosted by ImageShack.us

I za sam kraj - pijane višnje. Izgleda vam bezazleno?
Bogme nije!
Ovaj je desert naša domaćica pripremila sama po receptu njene prabake koji je brižno čuvan u staroj teci požutjelih listova. Naslagala sam ja i to, moleći Boga da nema policijskih patrola na putu kući.

Image Hosted by ImageShack.us

Nismo se ni okrenule, već je pao mrak, a sjenica je zasjala obasjana drhtavim svjetlom vatre i svijeća... skromno, ali intimno mjesto za druženje.

Image Hosted by ImageShack.us

Sreća da smo ženi donijeli rođendanski dar, jer je ona ionako odlučila da joj je šugavo slaviti rođendan početkom studenog!
Ono što je ostalo neodgovoreno, ostalo visiti u zraku je odgovor na neka pitanja... Gdje li su nestali Marko i Antonio? Čime ih je skaska platila kad se zna da jedva krpa kraj s krajem? Tko li je grebao po vratima garaže???
Jedina mi je utjeha da skaska ima pokoru u vidu ranojutarnje zvonjave sa zvonika koji joj se doslovno nadvija nad dvorištem i naklonost najmanje jednog sluge Božjeg....
 
Mene je, pak, ovih dana prilično uznemiravalo miješanje boja s početka priče, pa sam se jučer počastila streliciom iliti rajskom pticom. Je, nema cvijet jer je ocvala već, ali meni ni ne treba cvijet da bih bila oduševljena biljkom kju kupujem, a i bila je prihvatljivije cijene ovakva. Kako unutar šire obitelji imam obožavateljicu cvijeća i srodnu dušu, tako smo u ovu investiciju ušle zajedno, fifti- fifti. Ja sam biljku odmah rasadila tako spremna čeka podjelu... nek Tamara bira koju će, ja sam se trudila ravnomjerno rasporediti.

Image Hosted by ImageShack.us

I kad već mislite da je to - to, doma me dočekala obavijest da mi je stigao paket. Ni u peti mi nije bila Drenka i divote iz ove omotnice čuda.
200g prljavo rozog pamuka, igle i heknadli dostojni manjeg hobby-shopa, časopis u izdanju Teteksa, decentna crna traka sa izvezenim cvjetovima, naljepnica zanimljivog natpisa, omotnica prepuna markica iz cijelog svijeta za mog Janka, desetak markera koje je sama izradila, CD na kojem piše samo CRAFTS... do maloprije sam ga pregredavala i na njemu ima sve što vam od rukotvorina može pasti na pamet i još i više!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Hvala Drenka!
Današnji dan je od plave, preko tamnosive, zelene i žute završio u tonovima naranđaste i crvene :)))))

- 22:08:33 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

pet, 18.07.2008

DVOLIČNOST ILI O SNAHAMA I SVEKRVAMA

Nekad sam svoje slobodno vrijeme, žene na produženom porodiljnom, popunjavala kojekakvim poslovima direktne prodaje. Istina, nisu ti poslovi popunjavali samo moje vrijeme, nego i budžet koji na porodiljnom (složit ćete se) nije bogznakakav.
Ti su poslovi, uglavnom, vezani uz žene i rad i druženje sa ženama. Pa sam tak s jednom mojom poznanicom, kolegicom, raspravljala kako nas tlače svekrve. Ona je bila udana za jednog od tri brata i bila je u super odnosima sa svojom svekrvom, kako god to meni sajnsfiksično zvučalo! Tako joj je sveki za jednom kavom pričala da dok je bila mlada sve svekrve su joj bile odvratne, ali sad vidi da ni snahe nisu tako sjajne!
I tu sam sada ja.
Na pola puta.
Premlada da sam svekrva, prestara sa sam samo snaha. Dobro, moj muški podmladak ne dovodi doma predmete svojih želja (još), ali osjećam kako bi to trebalo izgledati. Već djevojke s kojima se druži promatram s dozom kritike. No, ne bojte se za Lornu, ostala bum cool!
Jučer je, a kad nije(?), u uredu bila rasprava o svekrvama. I kako su članovi familija naših partnera (u ovom slučaju samo muških) u stanju slatki život poprilično zagorčati.
Ima tu svakakvih podmetanja, uvreda, direktnih verbalnih sukoba, svađa, netrpeljivosti, izbjegavanja, predbacivanja, iskorištavanja (sa i bez naše suglasnosti), miješanja, soljenja pameti, prigovaranja, ..... bilo je i paljenja u razgovoru, ali samo od strane posbno piromanski i sadistički nastrojenih pojedinki. I sama sam bila žrtvom takvih odnosa, ali sam shvatila da kaj god napravila uvijek sam - kučka! Sad se i ne trudim ne biti kučka i tak mi je lijepo!!!
Kako god okrenuli, s kim god pričali, lupaju te onoliko koliko im dozvoliš i kome dozvoliš.
I onda odem na neki razgovor, vezano uz posao, kod obitelji mog osmoškolskog kolege, točnije, kod njegovih roditeja i brata pred brakom. Razgovaram s mladim parom, a svako tolko nam se u razgovor priključuje i "tata", "svekar"... enivej, čovjek se želi uključiti u razgovor konstruktivnim prijedlozima i komentarima. Ja sam sa strane. Pokušavam biti objektivna. I kaj vidim?
Tata bi volio biti uključen zbog želje da pomogne, zbog osjećaja da je iskusan, da "nešto zna", budućooj snahi to ide na živce, ali ne reagira, a sin žestoko reagira na svaku očevu riječ ušutkavajući ga. Nije mi jasno da li njemu zaista ide na živce ili je svjestan psihičkog stanja buduće supruge, pa pokušava odigrati ulogu tampon zone? Možda ga je strah da se ne nađe u situaciji da mora braniti tatu...
Na kraju se tata povukao, a ja sam shvatila da mi ga je žao!
Ja njegove sugestije ne bih niti slušala niti "gurala", nego bi mu pustila nek misli kako sudjeluje, onak, ko malom djetetu, da se veseli sudjelovanju... a oni nek  na kraju naprave kak su htjeli.
Da li sam ja tu dvolična?

Image Hosted by ImageShack.us

S jedne strane sam "paklena, zločesta snaha" svojoj svekrvi, a s druge strane suosjećam s nečijim svekrom/svekrvom. Pa su me zbunili takvi, dvojaki, kriteriji. Pa me strah. Hoću li i ja jegnog dana iz "paklene snahe" prerasti u "paklenu svekrvu"??? Hoću li se sjećati pakla u kojem je moja mama živjela svojih 39 godina braka, pa ne dozvoliti da netko bude moja "žrtva"?
Malo mi je bilo brrrrrrrrrrrrrrrrr, do doma sam o tome razmišljala.
Za one koji se pitaju kakva je rasprava u uredu u kojem se zna da radim sama sa sobom... nikad ja nisam zaista sama! Fala cure!

- 14:51:43 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

uto, 15.07.2008

ZAGREB, KIŠA I SPORTOVI NA VODI

Zagreb nije primorski grad, ali pruža mogućnosti uživanja u vodenim sportovima na više načina.
Prije svega, osnove plivanja možete naučiti nakon svake malo jače kiše.
Kad se oblaci krenu navlačiti od, kak mi to velimo, „babinog kuta“, a to bi bilo od sjeverozapada, mi u Zagrebu znamo da je kiša neizbježna. Tako je počeo i ovaj radni tjedan – potopom. Zadnji nalet je jučer odgodio i moj odlazak na posao. Spistio se pljusak, tuča veličine graška, pa opet pljusak.
Tada sam konačno krenula na posao. Svojim uobičajenim putem. Taj put vodi kroz Jankomirski podvožnjak, odnosno raskršće gdje se križaju Aleja Bolonje, Škorpikova, Huzjanova... i tu obično stoji policajac, regulira promet i nije gužva.
Ovaj put policajca nije bilo što sam skužila već po dužini kolone, ali kako nemam običaj mijenjati kolonu za još veću – ostala sam i ubrzo shvatila zašto nema policajca... da je stajao na svom mjestu bio bi u vodi do iznad gležnja.

Image Hosted by ImageShack.us

Cijelo raskršće je bilo poplavljeno.
Voda je sezala do podvozja automobila u raskršću.

Image Hosted by ImageShack.us

Ušavši u raskršće imala sam osjećaj da sam na brodu.

Image Hosted by ImageShack.us

Straha nije bilo jer sam plivač i to jako dobar.

Image Hosted by ImageShack.us

Ali da nije bez vraga, svjedočilo je i vatrogasno vozilo spremno ispumpati ovaj neplanirani bazen.

Image Hosted by ImageShack.us

Hvala gradskim komunalcima da nam svojom nebrigom o ovodima i izljevima brojnih podvožnjaka osiguravaju ovakve doživljaje. Doživljaj mora za brojne građane koji ovoga ljeta neće vidjeti slane valove...
Moj auto, kako god mali bio, nije „zagrezao“ u dubokoj vodurini i ja sam stigla na posao sa skoro cijelim satom zakašnjenja, ali živa i zdrava.
Fotografirala sam mobitelom, pa su fotke, eto, takve kakve jesu...
Ako vam vrijeme dozvoli, otići ćete do Jaruna. Tamo možete veslati, pecati, plivati... a na Bundeku možete samo plivati. Na oba jezera se možete sunčati i izgoriti baš kao na moru, pa pričati poslije da ste za vikend skočili do vikse.
U našem gradu možete se baviti vodenim sportovima i na malobrojnim bazenima koji imaju otvorena vrata za građanstvo. Možete i trenirati. Plivanje, vaterpolo, skokove u vodu... sinkronizirano plivanje. Ljeti se broj od 3 zatvorena bazena poveća za još jedan otvoreni jer se otvara bazen na Šalati.
Svakako vam tu moram obratiti pažnju da se baš na Šalati svakog ljeta tokom kolovoza održava škola sinkroniziranog plivanja. Svatko ko ima djevojčicu koja bi popunila slobodno vrijeme tokom kolovoza... dobrodošla!
O školi sinkroniziranog plivanja više ovdje!!!

- 23:00:49 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

pon, 07.07.2008

MAGRIT

Wow!

Ovaj post je sinoć / nočas bio napisan... bio, velim, jer mi je pukla veza s netom prilikom objavljivanja, pa nije ni u draftu, ni objavljen.... moram sve ponovo :(((

Ali neću!

Bar ne isto, a ni ne mogu, sve i da hoću!

Dakle, upoznala sam još jednu blogericu koja je u ovih godinu i pol postala puno više. Ona mi je kolegica po struci, srodna duša po interesima i prijateljica po senzibilitetu.

Ona je Magrit iz Beograda. Crnogorka, arhitektica, pletilja, žena, tetka, fotograf, avanturistica.

Od kad je spomenula želju da dođe ponovo u Zagreb mučilo me kako pustiti mladu ženu ponočnim vlakom na put? Predložila sam mom Kosmičkom da je ugostimo i on je prihvatio ideju mada je izrazito nesklon mom blogovanju i upoznavanju preko neta. Ali Magrit i on zna jer ga ja redovito izvještavam o svi njenim putešestvijama i fotografijama kojima su oboje predani.

Dogovor je pao - spavat će kod nas.

Kupila sam košaricu i počela je puniti. Pa kako se odgađao datum njenog dolaska, tako je košarica bivala sve punija. Naravno da se tu, uz ostale sitnice, našla "Lorna Doone" u skračenoj varijanti na engleskom i licitarko srce kao asocijacija na Zagreb.

Datum je uglavljen, a košarica "zaključena" celofanom i mašnom.

Image Hosted by ImageShack.us

Susret pred glavnim ulazom na Glavni zagrebački željeznički kolodvor zapečačen je čvrstim, iskrenim zagrljajem. Materijalizacija moje virtualne prijateljice, gugltok družice u kasne sate, stajala je predamnom.

Da, razmijenile smo fotografije, misli, iskustva, veselja i razočaranja, ali u živo je - u živo!

Naravno da sam i ja dobila darak... i to kakav! Sva 4 izdanja Praktike - mustre i predivne niti nijansi kapućina. Ne znam kako drukčije da vam dočaram boju :)

Image Hosted by ImageShack.us

Bilo nas je svuda.

Na kavi u centru u društvu Jane i Nymphee.

U večernjoj šetnji gornjim gradom.

Na Medvedgradu u rano nedjeljno jutro.

Image Hosted by ImageShack.us

Pod Mirogojskim kaskadama.

U zoološkom vrtu.

Još je samo Jarunski kupanac falio do savršenstva.

Kako se primicalo 16:48, tako je i vrijeme sve brže "curilo". Ko pijesak kroz prste. Tako je najljepši razgovor uz nedjeljnu poslijepodnevnu kavu grubo prekinula činjenica da je prošlo 16h i da će trebati juriti na vlak.

Drugi peron.

Treći kolosjek.

Vlak. Zvižduk. Zagrljaj. Suza.

Ja sam se još jednom osvrnula. Vlak je zamicao za lijevi zavoj na izlazu sa stanice, a na displeju je još uvijek pisalo:

16:48 / IC / ODLAZ

BEOGRAD

Image Hosted by ImageShack.us

Doma sam se srušila preko kreveta u svježoj sobi i slagala misli, zvukove, mirise, okuse.... i zaključila da su to detalji o kojima nećete čitati ovdje. Oni će zauvijek ostati samo moji... i od Magrit!

Doviđenja Magrit!

- 09:26:16 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

  srpanj, 2008 
PUSČPSN
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031   
 
Komentari On/Off

arhiva

veljača 2007 - ožujak 20008

O blogu...

Čime se bavi Lorna kad joj ostane malo vremena između muža, djece, ureda i kuće

Image Uploaded by ImageShack Toolbar

Pišite mi na...

lornina.skrinjica
@gmail.com